Rano kršćanstvo u Pokuplju

Sat, 10 Jun 2017 00:00:00 +0000

U svibnju mjesecu 2016. godine, u izdanju Arheološke udruge Kremen objavljen je kraći osvrt na rano kršćanstvo u Pokuplju. U nastavku slijedi kraći rezime izdane knjižice, dostupne u udruzi. Knjiga je tiskana povodom izložbe “Katedra ili priča o prvim kršćanima u Pokuplju”.

Uvod

Ovo je još jedna od priča o ranokršćanskom prstenu pronađenom u špilji Vrlovci u Kamanju, mjestu uz rijeku Kupu između Ozlja i Metlike u Karlovačkoj županiji. Pokušat ćemo ga staviti u njegov prostorni i vremenski kontekst kako bi što bolje razumjeli urezane simbole na njegovoj kruni.

Detalj iz spilje Vrlovke

Tragovi vjerovanja iz kamenog doba

Neke naznake i pretpostavke o postojanju vjerskog života sežu u davna vremena paleolitika i mezolitika. Posebno je zanimljiva špilja Vrlovka za koju držimo da je kultno mjesto još od kraja kamenog doba, s tim da su se u špilji vjerojatno prakticirali obredi vezani uz božanstva podzemlja, a nad špiljom su solarna božanstva.

Bočica iz Vrlovke (IV. tisućljeće pr. Kr.)

Kolapijani

Religija Kolapijana, panonsko ilirskog plemena nastanjenog oko Kupe (Colapis) i njenih pritoka naslanja se dijelom na stara vjerovanja. Također je vidljiva podjela na gornji i donji svijet. Ponekad tok rijeke dijeli svijet živih i svijet mrtvih. Česti su prikazI nebeskih kola, konja i jahača. Rašireno je idolopoklonstvo kako nam to pokazuje lokalitet Turska kosa gdje je na kultnom mjestu nađeno preko 600 idola.

Stari Rim

Stari Rim širi svoj imperij početkom 1. st. prema Panonskoj nizini što potvrđuje i kip Apolona. Iz Topuskog su žrtvenici posvećeni lokalnom božanskom paru Vidasu i Thani te drugim tipično rimskim ili italskim božanstvima među kojima su najbrojniji oni posvećeni Silvanu. Na Kordunu je pronađen veliki broj urni i nadgrobnih spomenika s natpisnim poljem u kružnici. Raširen je i mitraizam koji se smatra pretečom kršćanstva.

Rimski ključić iz Vrlovke.

Pretkršćansko razdoblje

Područje Pokuplja bilo je pod jakim utjecajem Siscie, današnjeg Siska, i Akvileje gdje se kršćanstvo pojavilo relativno rano. Početkom druge polovice 3. st. u Pokupju je raširen običaj polaganja mrtvaca u šđoljama – Vrlovka, Jopića pećina, Bubijeva jama, Protulipa i Markova špolja. Skrovito špiljsko okružje, daleko od velikih centara, tada, vjerojatno postaje vrlo omiljeno okupljalište kršćana.

Ranokršćansko razdoblje

Novi položaj kršćanstva (nakon priznavanja vjere 313.) nije više zahtijevao prikrivanje i tajnovitost. Brojni predmeti s jasnom kršćanskom simbolikom su pronađeni u biskupskom gradu Sisku. Kao vrlo perspektivni lokalieti za to razdoblje pokazali su se Kiringrad, Bukovlje i Ozalj. Od predmeta najčešće su likovičaste fibule i novac.

Rimski prsten iz Vrlovke.

Numuzmatika

Novac je bio najjednostavniji oblik širenja kršćanske simboličke poruke preko čitavog teritorija Rimskoga Carstva. Česti su prikazi Viktorije u kombinaciji sa zastavom s Kristovim monogramom. Iz Topuskog, a najviše iz bistrog termalnog vrela potječu nalazi rimskih novčića sa simbolikom karakterističnom za ranokršćansko razdoblje. Sisak kao veliki antički grad s kovnicom novca ima posebno mjesto u numizmatici

Gradovi, utvrde, crkve, bazilike

Dvije bazilike su otkrivene u Sisku, odnosno antičkoj Sisciji, iz koeg su se širile ideje o novij vjeri. Velika očekivanja imamo od istraživanja velike bazilike u Topuskom koja je bila vidljiva još u 19. stoljeću. Kao odraz događanja u kasnoantičkom periodu treba promotriti i jaka utvrđena uporišta u Črnomlju i nedalekom Kučaru kod Metlike te u Ozlju, na Kiringradu, Bukovlju i još nekim tipično gradinskim naseljima. Dvije bazilike su otkrivene u Sisku, odnosno antičkoj Sisciji, iz koeg su se širile ideje o novij vjeri. Velika očekivanja imamo od istraživanja velike bazilike u Topuskom koja je bila vidljiva još u 19. stoljeću. Kao odraz događanja u kasnoantičkom periodu treba promotriti i jaka utvrđena uporišta u Črnomlju i nedalekom Kučaru kod Metlike te u Ozlju, na Kiringradu, Bukovlju i još nekim tipično gradinskim naseljima.

Svjetiljka s ranokršćanskim motivom iz Siska.

Prije zaključka

Pri samom kraju kratak osvrt na Pilarova razmatranja o dualizmu i svetim mjestima Starih Slavena na našim prostorima. On se referira na etnološku baštinu i posebno analizira situaciju oko špilje Vrlovke. Prepoznaje svetišta boga Sunca na lijevoj obali Kupe, a mjesta poput špilje Vrlovke pripisuje zloduhu ili đavlu. Sličnu situaciju smo primijetili i na našim prapovijesnim nalazištima.

Zaključak

Ranokršćansko razdoblje Pokuplja dosta slabo je istraženo. Posebnu priču čini prsten iz špilje Vrlovke koji je i bio povod za pripremu ove izložbe. Nalazi novčića iz vremena Valerijana, Klaudija II. i Dioklecijana sugeriraju dataciju prstena i nekih od grobova tu pronađenim u drugu polovicu 3. ili početak 4. stoljeće, dakle pred kršćansko razdoblje kada su se događali žestoki progoni kršćana pa je takva skrovita špilja, daleko od velikih središta, vjerojatno pružala sve uvjete da postane tajno okupljalište tadašnjih sljedbenika kršćanske religije.

Cicina Glavica (Ostrožin)

Wed, 30 Nov 2011 00:00:00 +0000

Intrigantno arheološko nalazište u Ostrožinu, najsloženije koje je dosada obrađeno u projektu arheološkog istraživanja Banije, pokazalo se kao tvrd orah već od samog početka istraživanja. Bile su potrebne dvije kraće istraživačke kampanje (2009. i 2011.) kako bi se barem okvirno utvrdio povijesni slijed tragova na tom mjestu, s time da je bilo i podosta pogrešnih prepostavki. O toj „draži“ arheologije, koja se tako lako potkrade mnogim istraživačima, bit će riječi nešto kasnije.

Lokalitet se nalazi na isturenom brijegu vrlo strmih padina koji je danas zarastao u gustu šumu koja prekriva cijelo područje. Prema pričanju mještana ovdje se dugo vremena vadio građevinski kamen što je uzrokovalo teške devastacije. Prvo značajnije naseljavanje Glavice u Ostrožinu datitra u mlađu prapovijest (brončano i željezno doba), slično kao i mnogi drugi visinski lokaliteti ovoga područja. Pronađeno je mnoštvo lončarije iz ovog razdoblja, kako na terasi brežuljka, tako i na padinama. Iako analiza nalaza još nije urađena, pretpostavljamo da ima i nešto nalaza koji datiraju u vrijeme lasinjske kulture (4. tisućljeće pr. Kr.).

Sonda 1 na vrhu brijega

Naročito je neobična zemljana struktura koja se proteže točno uzduž vrha brežuljka. Na prvi pogled izgleda kao splet nasipa, pa smo pretpostavili mogućnost postojanja tragova nekog utvrđenja (npr. srednjovjekovnog), s obzirom na topografski položaj i na postojanje guste mreže utvrđenih položaja u okolici. U svrhu ispitivanja tog problema, otvorena je arheološka sonda upravo na jednom dijelu nasipa, no rezultati su samo uzrokovali daljnju zabunu. Naime, tragovi zidova nisu pronađeni, ali je ipak zabilježeno nešto obrađenog kamena. Da stvar bude još neobičnija, nasipi su većim dijelom prirodnog porijekla iako se to u početku činilo kao najmanje izgledno objašnjenje. Prapovijesni nalazi su pronađeni prije svega u površinskim slojevima koji su nastali nasipavanjem preko tih prirodnih tvorevina u neko kasnije vrijeme. Izvorne prapovijesne strukture nisu dokumentirane, osim nekoliko dvosmislenih tragova.

Uklesana špiljska prostorija

Najveće iznenađenje s ovoga lokaliteta su tragovi kameoloma na padini brežuljka – istesane stijene na kojima se ponegdje mogu vidjeti neodbijeni kružni i prizmatični blokovi – te jedna uklesana prostorija veličine 4 x 3 metra, smještena u stijeni neposredno ispod naseobinskog platoa. Oslanjajući se na vrlo neodređene podatke o postojanju antičkog svetišta, mitreja, negdje kod Kiringrada (A. Horvat 1972, 238, prema izvještaju Gj. Szabe iz 1911.), zabrzali smo i pretpostavili da bi se moglo raditi upravo o Ostrožinu. Naime, uklesana prostorija zaista izgleda poput antičkog mitreja, a uz to se nalazi u sklopu kamenoloma, baš kao i neki primjerci drugdje u Europi.

Tek je istraživanje unutar umjetnog špiljskog objekta, provedeno u rujnu 2011, pružilo konkretne podatke za interpretaciju lokaliteta. Ondje su pronađeni slojevi koji nisu stariji od 18. ili 19. stoljeća, a među nalazima valja izdvojiti nekoliko komada puščane tanadi te nešto više životinjskih kostiju. Na ulaznom dijelu objekta nalazi se više udubljenja koja su vjerojatno služila za postavljanje čvrste pregrade. Po svemu sudeći riječ je nekoj vojnoj instalaciji, moguće skladištu opreme, a prema nalazima kostiju i keramike čini se da je u neko vrijeme taj objekt služio i za privremeno obitavanje. Ostaci kamenoloma također najvjerojatnije datiraju iz istog razdoblja. Neobični nasipi na vrhu brežuljka posljedica su vađenja kamena, kao i mjestimično pojavljivanje obrađenih kamenih blokova, a moguće je da su nasipi naknadno izmjenjeni vojnim aktivnostima.

Pronađeni novčić i puščano zrno

Tragovi utora za pregradnu konstrukciju na ulazu u uklesani objekt

Lokalitet Cicina Glavica bio je jedno zanimljivo istraživačko iskustvo koje nas je podsjetilo na potrebu organiziranja temeljitih i sustavnih istraživanja prije donošenja bilo kakvih zaključaka. U svakom slučaju, nalazište ima dobar potencijal kako za daljnja istraživanja tako i za turističku ponudu.

Fosil školjkaša (cijelo područje Kirina obiluje fosilima)

Park Opatovina u Topuskom

Wed, 28 Sep 2011 00:00:00 +0000

Nakon poduže stanke evo zanimljivih podataka s novih arheoloških istraživanja. Ovaj put smo istražili jednu manju probnu sondu na obodu parka Opatovina u Topuskom. Radove je vodio autor ovog priloga.

Velika gotička crkva sv. Marije u Topuskom jedinstven je spomenik na širem prostoru Korduna i Banije, tim više što je njen monumentalni portal preživio mnogobrojnim razaranja koja su kroz povijest opustošila ovu regiju. Crkva se nalazila u sklopu cistercitske opatije koju je osnovao kralj Andrija II. 1205 godine na svojem vlastelinstvu. Riječ je o iznimno utjecajnom crkvenom redu koji je odigrao važnu ulogu u srednjovjekovlju zapadne i središnje Europe, a valja naglasiti sklonost cistercita inovacijama u poljoprivredi, naročito oko isušivanja/navodnjavanja polja te u metalurgiji i građevinarstvu. Njihova iznenadna pojava na perifernom, nerazvijenom prostoru Gorske županije kontekst je u kojem valja promatrati i arheološke nalaze koji su pronađeni u našem istraživanju.

[googlemaps http://maps.google.com/maps/ms?msa=0&msid=204727801049835238587.0004adee3344ae66d6ee6&ie=UTF8&t=h&vpsrc=0&ll=45.292354,15.968595&spn=0.001034,0.001728&output=embed&w=425&h=350]

Manje sondiranje na površini 2×5 metara je napravljeno na samom obodu nekadašnjeg opkopa koji je u vrijeme turske navale podignut oko opatije. Takav neperspektivan položaj je bio uvjetovan okolnostima u kojima je provedeno istraživanje. Naime, arheološki nadzor radova i moguće sondiranje je planirano izvršiti u obližnjoj ulici Opatovina koja se temeljito preuređuje uz opsežne zemljane radove. Na tom mjestu očekujemo tragove srednjovjekovne i antičke ceste te mogućih građevina uz njen rub, no kako su spomenti radovi već poprilično uznapredovali prije nego je dogovoren nadzor bili smo prisiljeni izmjestiti naše istraživanje nekoliko metara pokraj ulice.

Srednjovjekovne pločice

Na samom dnu arheološke sonde pronađena je veća količina nabačenog kamena koja je bila prekrivena slojem finog mulja. Očito je riječ o opkopu kroz koji je prolazio stalni vodeni tok, po svemu sudeći potok koji dolazi iz smjera Kalanjevca i koji je danas kanaliziran ispod zemlje. Od sitnih nalaza pronađeno je nekoliko ulomaka srednjovjekovne lončarije, fragmenti potpuno korodiranih željeznih predmeta te veći broj izlomljenih keramičkih pločica. Upravo je ovaj posljednji nalaz i najzanimljiviji.

Nabačeni kamen s dna sonde

Pločice dolaze u više dimenzija i oblika, a kako su fragmentarne nije moguće rekonstruirati originalne dimenzije. Naročito su zanimljivi komadi s očuvanom glazurom kao npr. ulomak prizmatičnog presjeka na fotografiji gore. Dekorativne podne (i zidne) pločice, ponekad bojane i glazirane, pojavljuju se u velikom broju u zapadnoj Europi u razdoblju 13.-15. stoljeća. Često se nalaze u privatnim, aristokratskim građevinama, zbog čega tipični ukrasi variraju oko lovačkih i heraldičkih motiva te viteških scena. Nalaz iz Topuskog je važan zbog toga što ne može biti mlađi od vremena turskih napada krajem 15. /početkom 16. stoljeća pa vjerojatno pripada ranijim tipovima na širem području. Također je zanimljiva pretpostavka o proizvodnji dekorativnih pločica upravo u cistercitskom samostanu po zapadnoeuropskim uzorima, no to tek valja potvrditi tipološkom analizom.

U konačnici možemo reći da je i mala sonda, postavljena na razmjerno loš položaj ipak pružila nekoliko vrijednih podataka o srednjovjekovnoj povijesti Topuskog. Savkako da će tek analiza nalaza pružiti jasniju sliku.

Literatura

M. Ančić 1994: Cistercitska opatija u Topuskom do pretvaranja u komendu. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest vol. 27. (29-42)

Kiringrad

Sun, 06 Feb 2011 00:00:00 +0000

Kiringrad je usamljena glavica strmih padina oko 4 km udaljena od rijeke Kupe. Riječ je o jednom od značajnijih arheoloških nalazišta Banije s kojeg je u prvoj polovici 20. st. prikupljeno mnogo površinskih nalaza, no arheološka istraživanja su još u začetku. Prvo iskopavanje na Kiringradu je proveo Lazo Čučković 2006. godine, a manje kampanje istraživanja se i dalje organiziraju u ljetnim mjesecima. Većinu ranijih arheoloških nalaza s ovog lokaliteta, koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu i u Gradskom muzeju u Karlovcu, prikupio je učitelj Vjekoslav Dukić od 1930-tih do 1950-tih. U stvari, Dukićev materijal je pružio glavni oslonac u izdvajanju tzv. lasinjske kulture iz vremena 4. isućljeća pr. Kr. (link)

[googlemaps http://maps.google.com/maps/ms?ie=UTF8&hl=hr&t=p&msa=0&msid=204727801049835238587.000492fd03e1288bf54a6&ll=45.454351,15.90786&spn=0.084292,0.146255&z=12&output=embed&w=425&h=350]

Najraniji prikupljeni nalazi mogu se uvrstiti u spomenutu lasinjsku kulturu koja je prilično rasprostranjena na brežuljkastom kraju južno od Kupe. Trenutno je poznato iznimno malo arheoloških nalaza koji prethode ili slijede ovoj kulturi. Vrlo važna karakteristika lasinjske kulture je naseljavanje tzv. gradina, isturenih, lako obranivih brežuljaka. Ovi su često ponovno zaposjedani u kasnijim razdobljima poput srednjeg vijeka, te na taj način dodatno privlače pažnju arheologa.

Kiringrad je ponovno naseljen krajem brončanog doba (oko 1000. pr. Kr. ili nešto ranije) te je, čini se, ostao važno uporište sve do dolaska Rimljana. Od brojnih arheoloških nalaza naročito valja izdvojiti tajanstvene glinene figurice koje su usporedive s poznatim nalazištem Turska Kosa kod Topuskog na kojem je pronađeno prapovijesno svetište sa stotinama sličnih «idola». Zanimljiv je način prikazivanja ljudskog lika s naročitim naglaskom na nakit dok su anatomski detalji tek oskudno naznačeni. Položaj ruku po nekima upućuje na adoranta tj. osobu u molitvi.

Keramička figurica (6.-3. st. pr. Kr.)

Iz vremena srednjeg vijeka sačuvane su vrlo neobične, u stijenu uklesane grobnice. Zasada je vrlo malo poznato o točnom vremenu njihovog nastanka i širem kulturnom kontekstu (postojanje crkve i sl.). Velike, u stijenu uklesane rupe što su nedavno pronađene na samome vrhu gradine mogu biti tragovi drvenog čardaka kakvi su bili razasuti po cijeloj Baniji u vrijeme ratova s Turcima.

Naroskana naušnica (10.-13. st)

Od starijih, slučajno pronađenih nalaza valja još spomenuti rijedak nalaz grčkog novca iz III. st. pr. Kr. (Hijeron II- onaj koji je upošljavao slavnog Arhimeda u obrani Sirakuze), te jedan antički žrtvenik. Nije poznato potječu li ovi nalazi sa samog Kiringrada ili iz bliže okolice. Spominje se i jedno svetište antičkog boga Mitre; u stijenu uklesana niša što ju je skicirao Gjuro Szabo 1911 godine. Točan položaj ovog nalaza također nije poznat.

Tragovi stupaca (novi vijek?)

Uklesani grob (srednji vijek)

Literatura:

Anđela Horvat: O spomenicima kulture s područja Petrove Gore, Simpozij o Petrovoj Gori u povodu 25-godišnjice III. zasjedanja ZAVNOH-a, Topusko 10-13 studenog 1969, JAZU 1972 (235-251)

Stojan Dimitrijević: Lasinjska kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja iii -Eneolit, Sarajevo 1979

Dubravka Balen-Letunić: Prethistorijski nalazi s gradine Kiringrad, VAMZ, 3.S., XX 1-30 (1987)

Lazo Čučković: Kiringrad- priopćenje sa arheološkog iskopavanja 2006. godine, Hrvatski arheološki godišnjak 3/2006 (2007) (190-191)

Arheološko istraživanje Banije 2009. (2) – okolica Gvozda

Sun, 24 Oct 2010 00:00:00 +0000

U okolici Gvozda pronašli smo nekoliko lijepih prapovijesnih gradina, utvrđenih naselja na manjim uzvisinama. Takva nalazišta su vrlo česta, vjerojatno ih ima na stotine na području Banije, pa valja zamisliti da su ove raštrkane točkice tek prve naznake guste mreže sličnih lokaliteta. Da se pohvalimo, ovo su prva dokumentirana arheološka nalazišta u bližoj okolici Gvozda.

[googlemaps http://maps.google.hr/maps/ms?hl=hr&ie=UTF8&t=p&msa=0&msid=102501185948184167132.000492fd03e1288bf54a6&ll=45.357935,15.851555&spn=0.084436,0.145912&z=12&output=embed&w=425&h=350]

Humka u Podgorju, poznata i kao Popova Humka ili Unka, u stvari je veliki zemljani nasip koji je štitio ulaz u prapovijesno naselje. Zanimljivo je da se radi o dobro izabranoj strateškoj poziciji pa se na vrhu Humke i danas nalazi važna kota (vjerojatno i geodetska točka), a bila je korištena i kod vojnih vježbi kada je dio nasipa uništen ukopavanjem topničkog položaja. Prostor iza humke nije zaravnjen plato kao što je to uobičajeno, već konični brežuljak koji je na strmijim stranama omeđen terasama. Na cijelom prostoru naselja je vidljiva koncentracija prapovijesne lončarije i zapečene zemlje. Čini se da su arheološki ostaci poprilično uništeni oranjem na većem dijelu lokaliteta. Kako bi prikupili više podataka otvorili smo jednu manju istražnu sondu 1×2 m na prostoru koji je bio naseljen. Na vidjelo je izišao splet plitkih rupa i jaraka sa nešto kamenja te neki dublji ukop sa tragom paljevine. Vjerojatno je riječ o nekim slabašnim konstrukcijama od drveta koje su učvršćene kamenjem, no ukop sa paljevinom zasada ne možemo protumačiti. Sve skupa se nalazi razmjerno plitko te je dosta stradalo oranjem. Arheološki nalazi su isključivo ulomci grubih keramičkih posuda koje se po načinu izrade mogu usporediti sa obližnjom Turskom Kosom kod Topuskog (željezno doba). Također je očišćen i usjek od spomenutog topničkog položaja te je ustanovljeno da je veći dio humke prirodnog porijekla, no gornjih 1,5 m je dodatno nasuto u vrijeme prapovijesti.

Tragovi prapovijesnih objekata

Dva nalazišta slična Humki su dokumentirana i u Jeresimićima (selo Pješčanica) i to neposredno jedno pokraj drugoga što je iznimno rijedak slučaj. Prvo se nalazi pokraj današnjeg groblja te se sastoji od tipične humke na ulazu i zaravnjenog platoa na kojem se nalazilo naseljeni prostor. Ispred humka nalazio se i širi prokop kao dodatna zaštita. Otvorene su dvije probne sonde veličine 1x1m sa jedinom svrhom za potvrđivanje da je zaista riječ o arheološkom nalazištu. U sondi u središtu naselja je pronađena veća površina zapečene zemlje te nekoliko ulomaka lončarije, a u otkopu na rubu naselja je otkriven nasip nastao zaravnavanjem terena te nešto više nalaza. S obzirom na vrlo malen opseg istraživanja, ništa se ne može reći o izgledu i namjeni nalazišta, no svakako je utvrđeno da je riječ o još jednoj prapovijesnoj gradini sa potencijalom za daljnji rad.

Zapečeni sloj

Petar pokraj sonde 2

Drugo nalazište, zvano Glavica, smješteno je u blizini zaseoka Jeresimići, a od onoga kod groblja je odjeljeno dubokim šumskim jarkom. Na ulazu se ističe prilično velik humak, vjerojatno opet uvjetovan prirodnom uzvisiom koja je naknadno povišena. Probnom sondom 1x1m je utvrđeno da je zaista riječ o arheološkom nalazištu, a pronađena je rupa za drveni stupac širine oko 50 cm. Zbog veličine iskopane površine ništa podrobnije se ne može ustvrditi, osim da su ovdje stajale neke solidne konstrukcije (rupa za stupac uključuje i zemlju kojom je ovaj zatrpan, pa valja računati da nije bio deblji od tridesetak centimetara).

Nalazišta u Jeresimićima nam je pokazao g. Mile Jerosimić, na čemu mu srdačno zahvaljujemo.

Rupa za stupac

Arheološko istraživanje Banije 2009. godine, Klinac

Tue, 19 Oct 2010 23:19:57 +0000

Uskoro počinje nova sezona arheološkog istraživanja na području općine Gvozd pa nije loše ukratko opisati našu prvu kampanju, na jesen 2009. Voditelj istraživanja je bio autor bloga, a organizator Lazo Čučković iz muzeja u Karlovcu.

Banija je vrlo slabo arheološki istraženo područje, naročito brdoviti, šumom obrasli obronci Zrinske i Petrove Gore. No arheologije ima poprilično, i to svojim istraživanjem nastojimo dokazati! Osim plodnog tla i umjerene klime u nižim dijelovima, ovaj prostor je i najbogatije hrvatsko rudno područje koje se dalje proteže prema bosanskim rudokopima uz Sanu i Japru. Zrinski su od lokalnog srebra kovali svoje srebrnjake.

Što smo znali?

Klinac je kasnosrednjovjekovna utvrda sa prepoznatljivom peterokutnom kulom iz vremena 16. st. U kulu se ulazilo na prvom katu, preko čardaka, a s unutarnje strane su oko malog dvorišta bile raspoređene drvene galerije. Klinac je, također važno nalazište iz vremena željeznog doba, oko 5.-4. St prije Krista. Pronađena lončarija je slična Truskoj Kosi i ostalim pokupskim nalazištima koja se u posljednje vrijeme pripisuju kulturi Kolapijana. Da ne duljimo, na wikipediji postoji vrlo iscrpan članak.

Ideja kojom smo se vodili pri palniranju istraživanja je proučavanje cijelog lokaliteta, odnosno utvrđivanje prostora na kojem se rasprostiru arheološki nalazi. Svi raniji podaci su bili koncentrirani na zidanu kulu te na prapovijesne nalaze koji je prikupio ing. Zdenko Franić 1980-tih.

Kako smo radili?

Sav rad se sastojao od pažljivog promatranja svih tragova na terenu i njihovog dokumentiranja premjeravanjem i GPS uređanjem. Takav nacrt spada u kategoriju skice, budući da nije savršeno precizan, ali je sasvim dovoljan za utvrđivanje čega sve na lokalitetu ima i kako izgleda.

Što smo doznali?

[googlemaps http://maps.google.hr/maps/ms?hl=hr&ie=UTF8&t=h&msa=0&msid=102501185948184167132.000492fd03e1288bf54a6&ll=45.37479,16.306415&spn=0.005276,0.00912&z=16&output=embed&w=425&h=350]

Središnji dio lokaliteta je konični humak na kojemu je podignuta kasnosrednjovjekovna kula. Kulu nismo obradili budući da o tome već postoji dobra dokumentacija. Humak je vjerojatno bitno oblikovan ljudskim djelovanjem što se da iščitati iz pravilno zaravnjenog vrha te iz jasnog razgraničenja sa zaravnjenim platoima u podnožju. Na humku i oko njega ima više terasastih proširenja, tragova manjih zahvata u blizini kule, između ostalog i prilaznog puta koji je vrlo slabo vidljiv. Vrijedan nalaz su tragovi arhitekture koji su zabilježeni na više mjesta. Odmah ispod humka prostire se nekakav sklop, vidljiv po malim nasipima koji potječu od urušenih zidova. Po tome bi Klinac odgovarao tipičnom srednjovjekovnom sklopu tzv. motte and bailey, humak s kulom i dvor sa gospodarskim zgradama u podnožju. Očiti tragovi arhitekture su vidljivi i niže uz prilazni put koji dolazi iz sela, gdje je vjerojatno podignuto manje utvrđenje radi nadzora prolaza do grada. Sve u svemu riječ je znatno većoj utvrdi nego što je ranije bilo poznato (odnosno što smo mogli pročitati u stručnim radovima). Sada je Klinac od utvrđene kule prerastao u ozbiljnije srednjovjekovno naselje. Od prapovijesnih nalaza osim nekoliko fragmenta keramike na platou zapadno od kule, pronađena je i manja, izdvojena nakupina nalaza na maloj terasi uz južnu padinu brijega. Vjerojatno je riječ o „periferiji“ velikog prapovijesnog nalazišta koje je prekrivalo dobar dio brijega.

U radu nam je pomogao mještanin Petar Preradović koji nam je spomenuo nalaze kostiju (grobova?) na mjestu manjeg objekta uz prilazni put. Također nam je pokazao i dva velika kamena bloka koji su izvađeni iz okolice utvrde, a danas se nalaze u selu Klincu. Počastio nas je i kavom- hvala!

Literatura:

M. Kruhek, Z. Horvat: Utvrde banske krajine od Karlovca do Siska

N. Majnarić-Pandžić: Prilog poznavanju kasnog brončanog i starijeg željeznog doba na Kordunu i Baniji

oboje u: Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 10/1985, Zagreb, 1986

*Da je jednako ispravno koristiti izraze Banovina i Banija možete provjeriti ovdje.